WIESBADEN – U lipnju 1996. godine u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu skupina bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (Bosna i Hercegovina) osnovala je udrugu s ciljem promoviranja zajedništva i duha Gimnazije, ali i pomoći toj školskoj ustanovi nakon rata 1995. godine. Udruga je pozvala i okupila đake svih generacija te gimnazije s ciljem druženja i uzajamnog potpomaganja. Stotine bivših učenika, među njima poznata imena Brozović, Pranjić, Pranjković, Džaja, Džambo, Blažanović, Gavran, Pavić, Šarčević, Šoljić, Dugonjić i dr. našli su se u udruzi koja je svojim desetogodišnjim djelovanjem postala prepoznatljiva u hrvatskom narodu.
Bivši učenici visočke gimnazije, koji žive i rade na području Njemačke organizirali su se 1997. u Böblingenu kod Stuttgarta kao udruga bivših đaka i prijatelja. Udruga je pomagala sadašnjim učenicima prema mogućnostima članova, širenjem duha Gimnazije i organiziranjem kulturnih priredbi i izložbi. Posebno je zapaženo bratsko-sestarsko druženje na godišnjim skupštinama i sastancima kada se pjevalo, prepričavale zgode iz Visokog, doživljaji iz svakodnevnog života i vodili dugi teološko-filozofski razgovori.
Rad Udruge kroz jedanaest godina djelovanja opisan je u devet brojeva Biltena koji Udruga izdaje u Zagrebu od 1997.
Udruga bivših đaka i prijatelja Franjevačke klasične gimnazije Visokom za Njemačku upriličila je 22. rujna 2007. svečanu akademiju u prostorijama Hrvatske katoličke misije u Wiesbadenu. Voditelj Misije dr. fra Ante Bilokapić i župnik njemačke župne zajednice u Wiesbadenu dr. fra Rafael Romić, bili su domaćini bivšim đacima i prijateljima koji su u prostorijama limburške biskupije Wilhelm Kemp Haus u Wiesbaden-Naurod održali desetu godišnju skupštinu. Privrženost Visokom i njegovoj franjevačkoj gimnaziji privukla je u Wiesbaden bivše đake i prijatelje iz Münchena, Augsburga, Ulma, Stuttgarta, Böblingena, Offenburga, Ludwigshafena, Giessena, Hagena, Siegena, Kölna, Münstera, Montabaura i Erbacha da bi ovdje proslavili desetu obljetnicu svoga postojanja i djelovanja u Njemačkoj. Svečana akademija, održana u subotu večer privukla je Hrvate Wiesbadena i okolnih mjesta kao i hrvatskog konzula iz Frankfurta, gosp. Marka Šimata sa suprugom, dr. Dragicu Anderle, tajnicu Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj, dopisnike domovinskih listova, časne sestre iz Mainza i druge goste. Tom prigodom otvorena je u toj dvorani izložba slika Marijana Dadića, Posavljaka, akademskog slikara iz Kölna, inače člana Udruge. Dvoranu su krasila ulja na platnu, pasteli i akrili s vjerskim, uglavnom franjevačkim motivima. Cijela večer bila je u znaku Franjevačke klasične gimnazije, franjevaca Bosne Srebrene i franjevaštva uopće. Ovom prigodom izvedena je prvi put himna visočkih đaka. Tekst je napisao Ivo Živković, socijalni radnik iz Siegena, a glazbu Rajko Radišić, profesor glazbe iz Montabaura, naravno obojica đaci visočke gimnazije. Virtuozi na klaviru Niko Radat i Rajko Radišić, izveli su Tempo di Marcia i Alegro Antona Diabellia tako uvjerljivo i strastveno, da se dvorana lomila od pljeska.
Zbor Hrvatske katoličke misije i zbor Udruge zajednički su otpjevali Majko, Divo A. Vučkovića i Salve sancte Pater fra Nenada Dujića pod vodstvom s. Auksilije Milić, voditeljice zbora HKM u Wiesbadenu. Zemljo moja Pere Gotovca izvela je uz pratnju na klaviru Rajka Radišića, umjetnica Iva Lesica iz HKD Koblenz tako senzibilno da je dvorana prije pljeska odisala tajanstvenim mirom.
Uz pjesme i glazbu zvučale su riječi i oduševljenu publiku grijale slike iz Bosne Srebrene. Predsjednik Udruge u Njemačkoj, Slavko Burić, socijalni radnik iz Stuttgarta, pozdravio je goste i kolege, a bivši prvi predsjednik Udruge Niko Radat, socijalni radnik i orguljaš u HKM u Augsburgu, govorio je o njezinim počecima i radu, dok su Mijo Nujić iz Ludwigshafena i dr. Jozo Džambo iz Münchena na ekranu pod naslovom Korijeni i život ili što je nama Visoko – podsjećanje u slici i riječi neobično živo, uvjerljivo i gotovo filmski ocrtali franjevački život i rad u Bosni, s posebnim osvrtom na djelovanje Franjevačke klasične gimnazije u Visokom.
Propovijed i govori za vrijeme i poslije misnog slavlja u nedjelju bili su izrečeni s velikom ljubavi i razumijevanjem za katoličku i franjevačku Bosnu i Hercegovinu. Župnici fra Ante i fra Rafael, fratri iz provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, svakim gestom i riječju izražavali su svoju povezanost s Bosnom koja je nezamisliva bez rada i djelovanja franjevaca kroz teška stoljeća njezine povijesti. Za vrijeme mise zbor Misije i zbor Udruge pjevali su svečane skladbe bosanskog franjevca fra Nenada Dujića.
Franjevačka klasična gimnazija koja je kroz stotinu godina djelovanja (od 1900) školovala i odgojila tisuće mladih ljudi i nekoliko stotina franjevaca Bosne Srebrene i hercegovačke provincije i danas je svjetionik nakon posljednjeg rata prepolovljenog broja Hrvata Bosne i Hercegovine. Franjevačka klasična gimnazija u Visokom je stvarna piramida širokog i jasnog franjevačkog duha, kako to reče Jozo Džambo na akademiji u Wiesbadenu. Ovu piramidu ne treba tražiti, otkopavati. Ona je tu s vidljivom aureolom. Treba je njegovati i u njezinoj sjeni živjeti.
Ovdje rado napominjem kako smo u subotu, 22. rujna zajednički posjetili u Njemačkoj poznatu zajednicu kršćana Jesusbruderschaft (Isusovo bratstvo) svih vjeroispovijesti u Gnadenthalu (Dolina milosti), kamo nas je odveo član Udruge naš fra Ivica Alilović, župnik na njemačkoj župi u Erbachu koja se nalazi u blizini toga mjesta. Brat Andrija iz te zajednice (Bruder Andreas) nas je informirao o povijesti i radu te zajednice u kojoj se pokušava živjeti zajedništvo prvotnih kršćana privrjeđujući i dijeleći zajednička dobro. Prije nego što smo napustili Gnadenthal, zapjevali smo u prekrasnoj crkvi koja potječe iz 13. stoljeća našu pjesmu Do nebesa… i ponijeli lijepe uspomene sa susreta u Dolini milosti. (Anto Jeličić)