Na francuskom jezičnom području postoji posebnost, riječ „franciscain“ franjevački, franjevac, franjevački je pridjev od franjevac, a franjevac je pripadnik reda sv. Franje, ovim pridjevom se osobama i stvarima pripisuje cijeli niz svojstava: pjesničke nijanse ljepote, naivnosti, jednostavnosti, veselja, mašte, svjetla, prirode, poštovanja stvorova… i ljudske vrednote kao što su jednostavnost, pravednost, poštenje, sloboda, istinitost, dobrota, ljubav, svetost, milosrđe, suosjećanje (Usp. T. Matura, Franjo Asiški i njegovo potomstvo danas“, u: Živjeti evanđelje s Franjom Asiškim, Zagreb 1984., 150-156). Možda kao sjemeništarci ove vrednote nismo odmah prepoznali ali u njima smo odgajani i vođeni kroz sjemenišni život. Svjesni smo da rad i red promiču osobni rast i rast zajednice u ostvarivanju ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Nadam se da smo vrednote sjemenišnog života živjeli i živimo u različitim zvanjima i različitim sredinama i da je taj duh koji nas međusobno povezuje, okuplja i goni (potiče) na svagdašnje djelatnosti.

Franjin i franjevački poziv jest zov na uvijek novu zauzetost, na novi početak, na novi život u pravoj vjeri. Franjevaštvo je evanđelje, življeno cjelovito, poosobljeno, konkretizirana ljubav i žrtva. Smisao franjevačko života jest vjernost evanđelju i vjernost konkretnom čovjeku s kojim se to evanđelje živi. Za franjevaštvo je važno skupljeno vjerničko i životno iskustvo generacija kojima je Duh govorio i još uvijek govori po Franji Asiškom.

Ovo je veza koja povezuje članove Udruge s braćom provincije Bosne Srebrene.