Zašto smo se okupili?
– Zato što volimo svoga Gospodina Trojedinoga Boga, što volimo njegovu Crkvu i njegova slugu sv. Franju, s kojim smo se zbližili i sprijateljili osobito u školskim klupama Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. A sprijateljili smo se i jedni s drugima i nekako nam u životu nešto važno nedostaje, ukoliko nismo u društvu sa svojim starim prijateljima.
Nekima se od vas s vremenom učinilo da nemaju zvanja i da su promašili put. Neki su bili uvjereni da zvanje imaju, ali su se kasnije pokolebali i otišli. Ali je ipak u duši ostala neka nostalgija za onim što nam je svima godinama bio zajednički ideal i za onim zajedništvom Božje obitelji, kojoj je znak i predokus svećenički i redovnički život.
Ta je nostalgija u sebi zdrava. Vuče nas i dalje višim idealima i uzvišenijim ciljevima od onih svagdanjih ciljeva naših suvremenika.
Nije ona uzrok ni razočaranju, a pogotovo ne očajavanju, kao kad bismo izgubili smisao svoga života, nego je poziv na akciju, da učinimo nešto dobro kao pravi kršćani, kao štovatelji sv. Franje i kao prijatelji Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Vi ste u tom smislu napravili dosta lijepih akcija. Prije svega, okupili ste se u Udrugu, koja broji preko 350 članova svih generacija. Pomagali ste obnavljanje visočke gimnazije. Slavili značajne obljetnice stupova visočke gimnazije (fra Ignacija Gavrana), objavljivali knjige… A i ovaj vaš današnji sabor svjedoči da u vama još uvijek djeluje taj isti duh franjevaštva, bratstva i prijateljstva. Hvala vam lijepa za sve te lijepe akcije! Zahvaljujem vam u ime sve braće naše Provincije.
Iako nam je često puta žao što nismo u potpunosti ostvarili svoj prvotni zajednički cilj – u svećeničkom i redovničkom staležu, ipak ne smijemo zaboraviti, odn. smetnuti s uma, onu poznatu činjenicu, da smo svi mi kršćani „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni“ da naviještamo silna djela Onoga koji nas „iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu” (usp. 1 Pt 2, 9). Ne smijemo zaboraviti da osim ministerijalnog svećeništva postoji i krsno svećeništvo, po kojemu smo svi mi kršćani privilegirani posrednici između Boga i ljudi, svjedoci koji svijetu svjedoče istinu o trojedinom Bogu: Ocu Stvoritelju, Sinu Spasitelju i Duhu Posvetitelju svih ljudi. Ako sebe zaista shvaćamo tako i tako živimo, naše svjedočanstvo može biti spasonosno za ljude s kojima živimo – čak i utjecajnije od svjedočanstava i propovijedi ministerijalnog svećenstva.
Ali, na žalost, moglo bi biti i pogubno, ako bismo se ponašali suprotno kršćanskim vjerskim i moralnim načelima. Jer, stari su imali pravo kad su govorili: „corruptio optimi pessima“. Naime, iako niste svećenici, svi ljudi oko vas znaju da ste vi bolje upućeni u vjerske istine nego ostali, pa očekuju od vas i ponašanje u skladu s tim. Inače bi ih sablažnjavao loš primjer onoga tko vjeru poznaje, ali ne živi po njoj.
Uz to, kao poznavaoci i prijatelji sv. Franje Asiškoga, vi biste mogli biti čvrsti stup Franjevačkog svjetovnog reda, koji se u posljednje vrijeme sve više i sve bolje razvija i u našim krajevima, a također biste mogli biti desna ruka i Franjevačkoj mladeži, koja također danas ima sve zapaženiju ulogu u našem društvu.
Jednom riječju: vi kao Udruga želite, a od vas se i očekuje, da u svom životu ostvarujete one vrednote koje smo svi mi skupa razvijali u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a koje je naš prefekt pokojni fra Šimo Šimić često naglašavao, ponavljajući onu staru franjevačku izreku: „Non soli sibi vivere, sed et aliis proficere! – (Ne živjeti samo za sebe, nego koristit i drugima!)“ To je praktična primjena Božje zapovijedi ljubavi prema bližnjemu, o kojoj ovisi sav zakon i proroci (usp. Mt 7, 12; 22, 36-40).
Vrednote koje smo gajili u FKG Visoko prije svega su one općeljudske, zatim kršćanske i konačno one specifično franjevačke.
v Među općeljudskim vrednotama možemo istaknuti prije svega poštovanje svakog ljudskog života od njegova prirodnog začeća, pa do prirodne smrti, zatim osnovna ljudska prava i dostojanstvo svake ljudske osobe, a također i naroda, rase, jezika i kulture.
v Među kršćanskim vrednotama na prvom mjestu su svakako bogoslovne kreposti vjere, nade i ljubavi, zatim bogoštovlje, molitva, štovanje Blažene Djevice Marije i svetaca, sakramentalni život, te ispravno moralno ponašanje.
v Među specifično franjevačkim vrednotama istakli bismo: sveopće bratstvo, gostoljubivost, mir, dobrotu, dobrohotnost, opraštanje, pomirenje, radosno služenje najpotrebnijima, učinkovitu zaštitu potlačenih i ugroženih, te poštovanje i očuvanje svega stvorenoga.
Sve su to općevažeće vrednote, koje vrijede uvijek i svugdje, bez obzira na životne okolnosti. Svatko ih cijeni, ali rijetko se tko može ponositi objedinjavanjem i gajenjem svih tih vrednota zajedno. Jer neuravnoteženi svijet prečesto jednu vrednotu prenaglasi, a stotinu drugih zanemari, ako ne i pogazi.
Gajeći uravnoteženo sve ove vrline, bit ćemo na liniji ne samo općekršćanskog, nego i redovničkog ideala – težnje prema savršenstvu, u skladu s Kristovim pozivom: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 48).
Molimo Gospodina da danas na ovom svom XIII. saboru budete ojačani Duhom Božjim, kako biste mogli stvarati sve zdravije kršćansko ozračje prije svega u svojim domovima i svojim obiteljima, a onda preko svojih prijateljskih i poslovnih veza da tu atmosferu što uspješnije širite na sve slojeve društva, koje je prezasićeno svim i svačim, ali mu nedostaju vjerodostojni svjedoci istinskih i neprolaznih vrednota, koji te vrednote ne zastupaju tek riječju, nego ih svakodnevno ostvaruju i svojim životom.
Dao Bog, po zagovoru Bl. Dj. Marije, sv. Franje i svih svetih, da vam ovaj susret bude početak jedne nove, još sretnije i uspješnije faze u ostvarivanju kršćanskih vrednota opraštanja, pomirenja i služenja najpotrebnijima, te u približavanju onom idealu sveopćeg bratstva i trajnog zajedništva s nebeskom Crkvom, koji nas je od početka privlačio svojom uzvišenom ljepotom.
Neka je čast i vječna slava Onome koji nas je stvorio, pozvao i okupio, i koji nas trajno drži u bratskom zajedništvu! Amen.
